Oriental clawed otter LITTLE SWEETS.

Orijentalna kratkonokta vidra// Oriental clawed otter.

Orijentalna kratkonokta vidra// Oriental clawed otter.

Orijentalna malih šapa vidra (Amblonyx cinerea), također poznata kao azijska malih šapa vidra, je najmanja vrsta vidre na svijetu, težine manje do 5 kg. Ona živi slatkovodnim močvarama Bangladeša, Burme, Indije, južnoe Kine, Laosu, Maleziji, Indoneziji, Singapuru, Filipinima, Tajlandu, i Vietnamu. Šape su obilježje, a njihove kandže ne izlaze izvan mesnatih krajnjih jastučićia njihovih djelomično isprepletenih prstiju na rukama i nogama. To im daje visok stupanj spretnosti, tako da može koristiti svoje šape da se hrani sa mekušcima, rakovima i drugim malim vodenim životinjama.

Orijentalna malih šapa vidra živi u proširenim obiteljskim skupinama sa samo uzgoj alfa par; potomci iz prethodnih godina pomoći da se podignu mladi. Zbog stalnog gubitka staništa, zagađenja, i lova u nekim područjima, orijentalna kratkonokta vidra je ocijenjena kao ranjiva i na Crvenom je popisu ugroženih vrsta.

Ova vrsta je izvorno opisana kao jedini član roda Amblonyx, ali je prebačena u rodu Aonyx nakon mitohondrijske DNK analize. Međutim, daljnja istraživanja su pokazala da je ova vrsta srodnija rodu lutrogale nego Aonyx, što znači rod Amblonyx treba zadržati. Sinonim za orijentalnu kratkonoktu vidru je Aonyx cinereus.

Orijentalna mala-grebala vidre su najmanje postojeće vrste vidri. Ukupna duljina može biti u rasponu od 70 do 100 cm , od kojih je oko 30 cm rep. Težina se može kretati od 1 do 5,4 kg . Tijelo je vitko, uravnoteženo te je dovoljno fleksibilno kako bi se omogućilo dotjerivanje gotovo cijelom tijelu. Tamno, sivo-smeđe krzno pokriva većinu površine s lakšom krem ​​bojom na ventralnoj površini, posebno na licu i vratu. Krzno ima relativno kratke dlake manje od 2,5 cm u dužini, gusto i baršunasto. Vidre imaju dvije vrste krzna: Duga, pune zaštitne dlake i kratke, fine poddlake.

Orijentalna mala-grebala vidre imaju spljoštene glave i kratke, debele vratove. Oči su smještene prema prednjem dijelu glave. Uši su male i zaobljene i imaju strukturu ventila što im omogućuje da se zatvore tijekom plivanja pod vodom. Nos /jastučići/ su zagasito ili ružičaste boje. Osjetljive su na dodir i na podvodne vibracije,i to je važno u otkrivanju pokreta plijena.

Slično kao i druge vidre, orijentalna mala-grebala vidre imaju relativno kratke noge, koje se koriste za kupanje, šetnju,.. Stopala su vrlo uska, a samo plovnom kožicom do posljednjeg zgloba, značajno se razlikuje orijentalna kratkonokta vidra od svih ostalih vrsta vidre. Ove djelomično isprepletene šape im daju izvrstan osjećaj dodira i koordinacije, pružajući im više spretnosti nego drugim vidrama. Za razliku od ostalih vidri, hvataju svoj plijen sa svojim šapama umjesto sa svojim ustima.
Kod orijentalne kratkonokte vidre rep je dug oko jedne trećine ukupne dužine tijela. Rep je debeo u podnožju, mišićav, fleksibilan, i sužava se do točke. Potkožne i mirisne žlijezde nalaze se u bazi repa. Rep se koristi za pogon tijekom plivanja pri velikoj brzini, i za ravnotežu kada stoji uspravno na stražnjim nogama.

Ova vrsta može se naći u obalnim područjima od južne Indije do Južne Kine, jugoistočne Azije, Sumatre,i Jave. 

Stanište
Orijentalni mala-grebala vidre mogu se naći u slatkovodnim močvarnim sustavima, kao što su močvare, vijugave rijeke, i plima bazeni. One se nalaze u navodnjavanim poljima riže i lutaju između zakrpa od trstike i rijekih otpadaka, gdje su mnoge vrste rakova mogu naći. One ne vole gola i otvorena područja koja ne nude nikakav zaklon.Kada su u riječnom sustavu biraju područja s niskim rastinjem i tu su njihova gnijezda.Većinu svog vremena provode na kopnu za razliku od većine drugih vrsta vidre.

Reprodukcija
Orijentalni mala-grebala vidre formiraju monogamne parove za život. Estrus ciklus u ženki je 28 dana s rokom od tri dana estrusa. U parenju par može imati do dva legla od jednog do šest mladih godišnje,a trudnoća traje oko 60 dana. Novorođena mladunčad su relativno nerazvijena, kada su rođena, i teže oko 50 g, bez zuba su, gotovo nepokretni sa zatvorenim očima. Oni ostaju u svojim jazbinama prvih nekoliko tjedana gdje se doje i spavaju. Štenaci se doje svaka tri do četiri sata, 10 do 15 minuta na vrijeme. Oni otvoraju oči nakon 40 dana, a potpuno su od sise odbijaju nakon 14 tjedana. U narednih 40 dana, mladi će početi jesti čvrstu hranu, a mogu plivati sa tri mjeseca života. Mlade vidre će ostati s majkom do sljedećeg legla i rođenja. Mužjak pomaže ženki graditi gnijezdo prije rođenja te je zadužen i za nabavku hrane nakon porođaja.

Životni vijek ove vrste je oko 11 do 16 godina.

Ponašanje.
Orijentalni mala-grebala vidre su dnevne životinje (aktivne tijekom dana), koje se nalaze u udaljenim područjima, bez ljudskog uznemiravanja. Međutim, neke su se prilagodile životu u blizini sela. Azijski mala-grebala vidre su izvrsni plivači; plivaju pomicanjem stražnje noge i repa. Kada plivaju sa velikim brzinama, oni valjaju i svo svoje tijelo, uključujući i rep, gore i dolje, a njihova Šape su volan. One mogu roniti pod vodom oko šest do osam minuta. Obično nakon plivanja ili hranjenja, ova vrsta će se trljati oko trupaca i razne vegetacije oko njihove teritorije, tako da oni tu mogu ostaviti svoj miris. To se zove "miris obilježavanja '. One također stvaraju male količine fekalija, poznat kao spraint. Spraints je važan za komunikaciju među vidrama; one s različitim mirisima i izgledom ukazuju na prisutnost stranaca. Općenito, vidre spavaju i odmaraju se na kopnu ili iznad tla ili u zimskom snu. One često spavaju u područjima s umjerenom poremećajima. Orijentalni mala-grebala vidre su uglavnom društvene životinje. One žive u proširenim obiteljskim skupinama od oko 12 jedinki. One se često mogu vidjeti u igri (što se može vidjeti na zoološkim vrtovima) i kliznju na blatnim obalama i u vodi u regijama gdje koje često posjećuju ili žive. One brane svoje teritorije radeći, grebanje i povremenu borbu.

Komunikacija

Ova vrsta koristi vocalizations, oznake mirisa u komuniciranju. One imaju najmanje 12 različitih vrsta vokalizacija, ali miris je najvažniji osjećaj za komunikaciju, a posebno za obilježavanje teritorijalne granice. Repovi su mirisne žlijezde koje oni koriste u polaganju mošusnog mirisa na spraint. Spraint je pohranjen ili u deblu ili na kamenim blokovima, staza i rubovima bazena. Oni su također potpisali hrpe koje su vizualni indikatori prisutnosti vidre. Znak hrpa je mali humak od pijeska, šljunka, trava i mulja koje stvore struganjem gore dolje. Osim ovih postupaka, oni komuniciraju s kemijskim i dodirom, kao što su društveno dotjerivanje, hormonalne promjene i poziranje.

Ishrana

Orijentalni mala-grebala vidre hrane se uglavnom beskralješnjacima poput rakove i školjki, a također se zna da se hrane kralježnjnicima, posebno vodozemacima. Najudaljeniji gornji zubi su široki i robusni i specijalizirani su za drobljenje egzoskeleta od rakova i ostalih sličnih plijenova. One se također se hrane kukcima i malim ribama kao što su gouramis i som. One nadopunjuju svoju prehranu s glodavacima i zmijama.Postoji mnogo sezonskih varijabilnosti u prehrani. Vrebaju hranu pomoću svoje vibrissae detektirati pokrete plijena u vodi. Oni koriste svoje osjetljive šape za lociranje i snimanje predmeta, a ne usta. One kopaju u pijesku i blatu za plijenove kao što su školjke, dagnje i rakovi. Da bi dobile na meso su ručno slome ljuske ili nekd toplina od sunca prisili školjke da se otvore.

Orijentalni mala-grebala vidre konzumiraju male račiće koji se smatraju poljoprivrednim štetočinama, međutim, one mogu iskorijeniti biljke u poljima riže. Nažalost njima je ozbiljno zaprijećeno brzim uništavanjem staništa, lova i zagađenjem. Njihovo kretanje među stanovništvom opada unatoč tome što je zaštićena vrsta.

Apel je da se čuvaju u zoo vrtovima i specijalnim akvarijima.
Jedan od najvećih je u Zoo Baselu. Tamo je otvoreni vidra izložba na oko 2000 četvornih metara i ima dvije rijeke, četiri bare, sa više od deset tunela. Samo jedna obitelj vidre živi u tom prostoru. 

 OHHHH,..

Asian dwarf otters are social and love to play.

Asian otter //Azijske patuljaste vidre su najmanja vrsta vidre na svijetu.

Asian otter //Azijske patuljaste vidre su najmanja vrsta vidre na svijetu.

Azijske patuljaste vidre su najmanja vrsta vidre na svijetu i žive na području južne i jugoistočne Azije. Odrasle jedinke su dugačke do 90 cm, a mogu težiti i do 5 kg. Imaju iznimno kratke kandže, a plivaće kožice im dosežu samo do polovice prstiju. Zato su nevjerojatno spretne s prednjim šapama te njima love plijen, umjesto ustima.

Žive u obiteljskim grupama koje mogu brojati i do dvanaestak jedinki, a samo se dominantni par razmnožava. Partneri ostaju zajedno do kraja života u slozi i međusobnom pomaganju. Mužjak često nabavlja hranu za ženku i mladunce, ali oba roditelja se brinu za njih i odgajaju ih.

Azijske patuljaste vidre su društvene, vole se igrati i odlično vide izvan vode i u vodi te provode više vremena na kopnu od ostalih vrsta vidri.

Ovo je najmanja od 13 vrsta vidri, a poznate su i po svojoj snalažljivosti otvaranja školjki kako bi došle do sočnog mesa. Školjke razbijaju snažnim zubima ili ih ostave na suncu da se otvore same.
Vidra kratkih kandži jedna je od najmanjih vidri na svijetu i, kao što sugeriše njeno ime, ima veoma kratke kandže. Ove kandže su, u stvari, sitne tupe bodlje koje jedva da proviruju iz vrhova šapa. Neobično je da je kožica razapeta samo na zadnjim zgobovima - ne na krajevima prstiju kao kod drugih vidri. Ovo prilagođavanje znači da je ona spretnija i osjetljivija na dodir od drugih vidri.
Vidre kratkih kandži hvataju plijen više spretnim šapama nego zubima. Najviše vole krabe i mekušce i razvile su velike, široke zube za razbijanje ljusaka. Od ostale hrane jedu žabe i male vodene sisare. rijetko jedu ribu, pa ne postoji otimanje za hranu kada žive u blizini drugih vrsta vidre,o kojima će biti govora u ovom blogu.

Azijska vidra je vrlo društvena, pa parovi često žive zajedno cio život. Male društvene grupe do 12 životinja vrlo su česte, a zabilježeno je 12 različitih poziva koje one upćuju. Ove vidre su takođe zahvalni kućni ljubimci, a neke su malajski ribari čak naučili da love ribu. 
Prednje šape vidre kratkih kandži podsjećaju na ljudske prste i čine je najspretnijom od svih vidri.Njene prednje šape omogućuju joj da liepo pipa hranu u plitkoj vodi. Ona takođe ima jak rep, zahvaljujući čemu je odlična plivačica. Vidra kratkih kandži ima kratko tamnosmeđe krzno sa svijetlim belezima na licu i grudima.

Manje su od europske vidre, ali su spretnije na kopnu.
MOGLE BI IZUMRIJETI: Patuljaste vidre proglašene su osjetljivom vrstom na koju treba dodatno pripaziti kako ne bi izumrle u budućnosti.

To su veoma razigrane i vesele životinje. Većinu slobodnog vremena, kad ne traže hranu i ne spavaju, provode igrajući se na obalama rijeka, gdje žive. Ove vidre možemo pronaći u močvarama Bangladeša, Indije, Kine, Tajvana, Vijetnama i u ostalim zemljama Azije. 

Od svojih rođaka, euroazijskih vidri, razlikuju se veličinom i izgledom. Patuljaste vidre narastu samo 60 cm u duljinu, a plivaće kožice među prstima puno su im manje nego kod euroazijske vidre. To znači da su ovi patuljci puno okretniji i spretniji na kopnu u usporedbi sa svojim velikim rođacima. 

Patuljaste vidre ostaju sa svojim partnerom cijeli život i oba roditelja uključena su u gradnju brloga i brigu o mladuncima. Mladunci na svijet dolaze teški sammo 50 grama i ženka s njima ostaje dok ne ojačaju. Za to vrijeme mužjak u brlog donosi hranu, da bi i ženks imala što jesti. Kad mladunci ojačaju, izlaze iz brloga i otad se za njih brine cijela zajednica. 

Patuljaste vidre žive u velikim skupinama, tj. obiteljima, koje mogu imati i po 12 članova. Obitelj se često zajedno sunča na obali, a dok odrasli paze na grabežljivce, mladunci se igraju i love, dobacuju si kamenčiće ili žongliraju školjkašima. Nakon što završe igru, ostave školjke na suncu da se otvore, kako bih ih mogli lakše pojesti.

 O EVROPSKIM VIDRAMA:

VIDRINA JE KUĆA "SPETLJANA" PODVODNA JAZBINA.

Vidra nastanjuje padine uz obalu. Jazbina joj je nalik na čep i nalazi se oko 50 cm od površine vode. Najčešće ima hodnik koji spaja prostoriju gdje vidre borave s otvorom poput dimnjaka kroz koji prolazi zračenje. Vidra naročito voli smještaj u korijenju stabla.

Vidra se pari u svako godišnje doba, ali su joj malo draži za ljubav veljača i lipanj. U gnijezdu male vidre pijuču kao pilići. Kad zovu u pomoć ili kad traže hranu, ispuštaju lagani fićuk, koji podsjeća na onaj što ga ženke ispuštaju kad pozivaju na parenje.

Vidra ima beskrajnu potrebu da se troši. Ona se baca s velikim veseljem u aktivnosti, u igre sa svojim sestrama i svojom braćom. Igra je za vidre vrlo značajna. U vodi se majka zabavlja sa svojom djecom simulirajući borbu i hvatajući ih za rep. Na zemlji se zabavlja vukući ih uzduž blatnjava, ledena ili snježna spusta. Majka se sanjka prva, zatim se penje gore i bezbroj puta pokazuje svojim mladima spust.

Kako vidra lovi uglavnom noću i po snijegu, potrebna joj je nevjerojatna spretnost i strpljivost. Sposobna je ostati  dugo pod vodom. Kao upravljač koristi svoje stražnje noge i rep. Ribe čine 50 do 90 % njezine prehrane. Kad nacilja svoj plijen, slijedi ga i ubrzo, ako nije velik, zgrabi ga prednjim nogama ležeći na leđima. Izluđuje rakove, riječne ptice, glodavce i patke. Po zimi izdubi u ledu rupu i lovi pod vodom.

 Zagađenost rijeka prava je nevolja za vidru jer ona voli izrazito čiste vode. Rijeke koje zagađuje industrija pravi su otrov za vidre. Polyclorobiphenol (teškog li naziva?), kemijsko sredstvo koje je potrebno za proizvodnju plastike, navodno nije štetno jer odlazi u zrak, ali se vraća s kišom i pada na biljke, a to je vrlo štetno za vidru.Do početka XX. st. vidra je bila rasprostranjena po čitavoj Europi. Nakon 1950. godine broj joj se sve više smanjivao, pa je 1972. godine vidra proglašena zaštićenom vrstom zahvaljujući ljudima koji su se borili za njenu zaštitu. Do tada je često bila progonjena zbog svoga lijepog krzna. Cijena njezina krzna dosizala je vrlo velike iznose. Danas je izlov manji, ali je prate druge nevolje.

 Mnogi prirodnjaci žele ponovo dovesti vidre u naše potoke znajući da je to korisno za stanovništvo, jer gdje živi vidra područje je zdravo. To nije jednostavno i zato na to treba gledati kao na mogućnost koja će se ostvariti u duljem vremenskom razdoblju. Važno je da ljudi shvate da je vidrina prisutnost dragocjena. Dragocjena je jer pokazuje kvalitetnu okolicu, a osobito kvalitetnu vodu. Važno je da djeca shvate kako je vrlo dobar znak ako je vidra ; blizu nas, makar i ne znala zašto.

 Jeste li znali...
... da je vidra sisavac, proždrljiva je i vrlo značajna među sisavcima
… da je dugačka metar do 1,37 m uključujući i rep, a teška je od 5 do 12 kg
… da zrelost postiže sa 2 ili 3 godine života i okoti jedno mladunče ili dva, a rijetko tri ili četiri mladunčeta
… da male vidre progledaju nakon tridesetak dana
… da vidra nastanjuje Europu, Aziju, sjevernu Afriku i Indoneziju da duže živi u zoološkom vrtu (do 15 godina), a u prirodi kraće (do 10 godina)
… da je u Europi zaštićena?

Preslatke Azijske vidre ( otter ) će Vas oduševiti.

 Preslatke Azijske vidre ( otter ) će Vas oduševiti.

VIDRA KRATKIH KANDŽI

---

Aonyx cinerea-

Vidra kratkih kandži jedna je od najmanjih vidri na svijetu i, kao što sugeriše njeno ime, ima veoma kratke kandže. Ove kandže su, u stvari, sitne tupe bodlje koje jedva da proviruju iz vrhova šapa. Neobično je da je kožica razapeta samo na zadnjim zgobovima - ne na krajevima prstiju kao kod drugih vidri. Ovo prilagođavanje znači da je ona spretnija i osjetljivija na dodir od drugih vidri.

      Vidre kratkih kandži hvataju plijen više spretnim šapama nego zubima. Najviše vole krabe i mekušce i razvile su velike, široke zube za razbijanje ljusaka. Od ostale hrane jedu žabe i male vodene sisare, rijetko jedu ribu, pa ne postoji otimanje za hranu kada žive u blizini drugih vrsta vidri.

     Azijska vidra je vrlo društvena, pa parovi često žive zajedno cio život. Male društvene grupe do 12 životinja vrlo su česte, a zabeleženo je 12 različitih poziva koje one upćuju. Ove vidre su takođe zahvalni kućni ljubimci, a neke su malajski ribari čak naučili da love ribu.

Prednje šape vidre kratkih kandži podsjećaju na ljudske prste i čine je najspretnijom od svih vidri.Njene prednje šape omogućuju joj da lijepo pipa hranu u plitkoj vodi. Ona takođe ima jak rep, zahvaljujući čemu je odlična plivačica. Vidra kratkih kandži ima kratko tamnosmeđe krzno sa svjetlim belezima na licu i grudima.

Orijentalna kratkonokta vidra, Aonyx cinereus; sinonim: Aonyx cinerea također poznata pod imenom azijska kratkonokta vidra najmanja je vidra na svijetu.

Orijentalnu kratkonoktu vidru moguće je pronaći u močvarama mangrova i svježim močvarnim područjima Bangladeša, južne Indije, Kine, Tajvana, Indokine, zapadne Malazije, Indonezije i Filipina.

Odrasle jedinke ove vrste vidre mogu narasti u duljinu otprilike 0.9 metara od nosa do vrha repa, i težiti otprilike 5 kilograma. Hrane se ribama, žabama, rakovicama, slatkovodnim rakovima i školjkašima.

Ova vrsta vidre upečatljiva je po svojim prepoznatljivim šapama; njihova kandže ne pružaju se preko mesnatih jastučića njihovim prstiju. Ovakvi atributi daju ima učinkovitost nalik ljudima pri hvatanju i koordinaciji do točke korištenja svojih šapa pri hranjenju rakovicama, glavonošcima i ostalim manjim vodenim životinjama.

Orijentalna kratkonokta vidra živi u proširenim obiteljskim zajednicama sa samo jednim alfa parom koji se pari, dok prethodni odrasli mladunci pomažu u podizanju nove mladunčadi.

Vrsta se prethodno smatrala jedinim članom roda Amblonyx, no nakon nedavne mitohondrijske DNK analize (Koepfli i Wayne, 1998.) dokazana je kao član roda Aonyx. Također postoje rasprave o imenu vrste; cinereus i cinerea. Trenutačno IUCN ime glasi Aonyx cinereus, dok "Vrste sisavaca u svijetu" navode ju kao Aonyx cinerea.

FOTKE ZA  DUŠU I SRCE:

 MALECKI SAM.